Na jednoj misli sam se zaustavila, baš kao pčela koja će oprašiti cvijet.
Sjetila sam sebe kako sam se u prošlosti dovela do stanja kroničnog umora, kako su mi svi drugi i sve drugo bili na prvom mjestu moje ljestvice prioriteta, kako sam poput automata postavljala sama sebi zadatke, izvršavala ih, bez da sam sebe upitala Dragana, kako si?

I kada sam se prvi put upitala odgovor je bio, umorna i nakon toga tišina u glavi. Kao da je umor jedino što sam mogla osjećati. I bio je jedini na površini, jer sam se toliko udaljila od sebe da niti jedan osjećaj nisam prepoznavala, kao da sam "otupila".

Nisam "otupila", već sam se udaljila od sebe. Moji ciljevi kao da su "izašli" iz mene i preuzeli vlast, postajući svrha mog postojanja, umjesto da su samo materijalni dokaz ostvarenja moje životne svrhe. Stvari koje su podržavali moje ciljeve su postale važnije od mene same i prestala sam biti važna.

Jela sam hranu koja mi nije odgovarala, samo da zaustavim osjećaj gladi, išla na spavanje kasno, jer sam dovršavala poslove i naravno, teško i kasnije se budila ujutro, umjesto da sam prošetala što mi čini dobro, ja sam čistila kuću ili buljila u TV, prestala sam čitati knjige…

I nisam jedina koja je samoj sebi prestala biti važna. Srećem sa tom "pojavom" svakodnevno u mom trenerskom poslu. Ja sam bila sama sebi važna, pa sam prestala, te ponovno došla na mjesto broj 1 moje životne rang liste.

Koliko je onih koji nikad nisu ni bili sami sebi važni? Koliko je onih, koji se iznenade kada ih na NLP treninzima upitam koliko su sami sebi važni? Sretna sam kad na tim istim treninzima, bez obzira da li je First step, neki in-house trening ili coaching polaznici uvide da je važno da su sami sebi važni.

Kako prestajemo sami sebi biti važni? Kako odlučujemo da su drugi ljudi, stvari, poslovi važniji od nas samih?
Kako odlučujemo da je važnije završavati neki projekt dugo u noć nego se naspavati?
Kako odlučujemo raditi 12 sati dnevno da bi udovolji klijentima, šefovima?
Kako odlučujemo odgovarati na mailove i pozive nakon radnog vremena?
Kako odlučujemo jesti nešto s nogu i na brzinu umjesto nešto što godi našem tijelu?
Kako odlučujemo raditi kad smo bolesni, virozni?
Kako odlučujemo raditi na godišnjem odmoru?
Odgovoriti ćete: morate jer…

Napišite odgovore. Pročitajte odgovore.
Koliko je odgovora povezano sa tim što morate uraditi, što se od vas očekuje, što vjerujete da ćete izgubiti ako ih ne uradite, što će se "strašno" dogoditi ako to ne uradite…
Koliko je odgovora koji izjavljuju da to volite, da vas čini sretnim dok to radite, da vas veseli, ispunjava?
Koja je lista duža?
Da li je duža ona na kojoj su popisi poslova koje morate, što se od vas očekuje, koju vam nameću drugi i jer su to njihova očekivanja?

Ako jest mislite li da je vrijeme za promjenu? Mislite li da je vrijeme da postanete sami sebi važni?
Ako ne SADA, onda KADA?

Dragana M.