Prema ponedjeljku se ponašamo kao prema omraženom biću, koje nas svojim postojanjem i redovitim pojavljivanjem tlači, muči i maltretira.

Postoji anti-ponedjeljak pokret. Ako je ponedjeljak to znači da je dozvoljeno, poželjno očekivano uzdisati i biti nezadovoljan, loše volje, mrgodan i ljut. To su sve emocije koje pripadaju ponedjeljku.

Ponedjeljak je često spominjan dan. Na društveni mrežama, medijima gledam i slušam o ponedjeljku.
Objavljuju se žalopojke o ponedjeljku. Česte su izjave o ponedjeljku. NPR. Uh, taj ponedjeljak? Da li možemo preskočiti ponedjeljak? Stigao je ponedjeljak, da li ste dobro? Kako se osjećate, ipak je ponedjeljak? Evo taj ponedjeljak, jadni mi! Opet ponedjeljak! Sunce je, iako je ponedjeljak! Lakše je u ponedjeljkom, kad je sunce! Ponedjeljak je i pada kiša ili snijeg, nađite snage biti dobro raspoloženi! Da li ste dobre volje, iako je ponedjeljak?

Petak volimo, kao i subotu i nedjelju. Nedjelja je u malo nezgodnom položaju. Znate zašto? Iza nedjelje dolazi ponedjeljak! I tako nedjelju nam "pokvari" razmišljanje o ponedjeljku.

A što ako nije problem u ponedjeljku, nego sa onim što se događa ponedjeljkom?
Počinje radni tjedan, zar ne? Ponedjeljkom se vraćate na posao nakon vikenda.
Vraćate se na posao koji ne volite, na kojem se osjećate loše, imate grč u želucu?
Nije problem u ponedjeljku, nego u nezadovoljstvu s poslom?

Znamo mi to jako dobro, ali je lakše "okriviti" ponedjeljak nego preuzeti odgovornost za svoj život u svoje ruke.
I ono što me brine da nezadovoljstvo ponedjeljkom je poprimilo razmjere epidemije.
Znači li to da postoji epidemija nezadovoljstva poslom koji radimo? Znači li to da puno ljudi ide na posao nezadovoljno, nesretno i tako 40 godina do mirovine?

Znači li to da smo pristajući na silne kompromise zaboravili na zadovoljstvo, sreću i uzbuđenje prvog dana kada smo počeli raditi?
I možda je baš bio ponedjeljak. I tada ste bili sretni.

Dragana M.