Slučaj 1.

Zaposlenik u jednoj firmi redovito dolazi u alkoholiziranom stanju na posao. Kolege su 'dobri', prikrivaju i 'pokrivaju' ga, nitko ga ne 'cinka''. On sve više propada dok ga jednog dana jedan kolega nije prijavio. Prijavljuje ga, nailazi na osudu, ali zaposlenik prestaje piti. Tko je pomogao? Oni koji su ga prikrivali ili onaj tko ga je prijavio?

Slučaj 2.

Bračni par kod prijatelja. Ženi zvoni mobitel, javlja se, zove je 12 godišnja kći. Majka pažljivo sluša, prekine vezu i kaže suprugu: "Moramo doma, pisati lektiru. Sutra mora predati." Dižu se, negoduju, psuju i odlaze.
Sve su ovo primjeri koje sam osobno doživjela, vidjela i čula. Zajedničko im je pomaganje drugom i loš osjećaj unatoč pomaganju. Pomoći ću ti napisati diplomski, pomoći ću ti prikriti pijanstvo na poslu, pomoći ću ti dobiti pozitivnu ocjenu, ali osjećam se iskorišteno, krivo, ljuto, nezadovoljno, izdano...
Imate li vi jedan takav ili sličan primjer u životu kada ste pomagali nekome, a za vrijeme ili nakon toga se osjećali loše?

Ja duboko vjerujem da je pomaganje veoma poželjno, vrijedno i važan dio ljudskog ponašanja. Kad pomažemo drugima osjećamo se dobro, sretno, moćno, zar ne? Činimo dobra djela. Mi imamo nešto što netko u tom trenutku treba, a nedostaje mu. To može biti znanje, informacije, vrijeme, novac… Mi dijelimo naše resurse i trebali bi se osjećati dobro. Međutim, svatko od nas je bar jednom u životu pomagao i osjećao se krivim, iskorištenim, ljutitim, nezadovoljnim...
Kako je moguće da jedna tako pozitivna ljudska akcija, kao pomaganje, budi takav loš osjećaj, a u svojoj biti je jaaaakoooo pozitivna? Evo još jednog primjera.

Posudite novac, dogovorite rok vraćanja i, rok je prošao! Razmišljate što učiniti. Posudili ste ga nekom bliskom u obitelji ili prijatelju. Nepoznatima baš ne posuđujemo novac, zar ne? Hoćete li nazvati ili podsjetiti ga? Malo vam je neugodno, možda pokvarite odnos. Nakon par dana, ništa se ne događa i odlučite nazvati i podsjetiti dužnika na dug (kao on ne zna i zaboravio;)

Očekuje vas nekoliko scenarija (sigurno ih ima još):

• Dužnici vam odmah vrate novac (dobro ste prošli ovaj put).

• Ne javljaju se na telefon, ne odgovaraju na mail. Kad se jave, slijedi treći ili četvrti scenarij.

• Dužnici vam ljubazno uz ispriku objasne da im se baš nešto dogodilo na što su potrošili novac koji su pripremili za vas (na lijekove, djecu, nešto što budi emocije da je sigurno važnije od vraćanja duga vama). Odlažu vraćanje duga i vi prihvaćate odgodu. Slijedi četvrti scenarij.

• Drugi rok je prošao međutim dužnici se ne javljaju. Ne javljaju se na telefon, izbjegavaju vas, a ako nekako uspijete doći do njih očekuje vas svađa, vrijeđanje i vi ispadate negativac kojem je stalo samo do novaca, materijalista ste, koji navaljuje da se dug vrati, a imate novaca. Nemate razumijevanje da oni, eto, nemaju novaca da vam vrate dug. To je dokaz da ste negativac na kvadrat. I tako ono što je bilo prednost kad su posuđivali, sada je dokaz vaše pohlepe. He,he! Naravno da imate novac, zato su i došli posuditi od vas!

I tako ste vi negativac, a htjeli ste pomoći. Izabrala sam primjer s novcem, ali scenariji su manje-više isti bilo da se radi o usluzi, stvari… I ponavljaju se jednim te istim ljudima iz vaše okoline ili različitim ljudima s istim sadržajima. Kažete sami sebe: "Opet, ne mogu vjerovati!" Radite isto i očekujete drugačiji rezultat. Einstein je tako definirao ludost.

Što se događa? Kako je moguće da pomažete i pri tom se osjećate loše? Takve situacije se događaju kada imate posla s ljudima koji žive u posljedici. Za njih je pomoć kada vi preuzmete odgovornost za jedan dio njihovog života, kada "odradite" posao umjesto njih i to na način na koji su oni zamislili. Ljute se ako im ne pomažete na način na koji su zamislili. Njihov cilj je da vi radite umjesto njih, umjesto da radite zajedno.

Ako ste 'neposlušni' oni su ljuti, prigovaraju, okrivljuju, emocionalno ucjenjuju. To rade veoma predano i dosljedno, a vi naivni objekti (predmet radnje) ste kao ovce koje vode na šišanje. Vjerujete kako su jadni, bespomoćni, zato pomažete, da bi se osjećali dobro, dali doprinos vašoj okolini, vašim bližnjima, a osjećate se krivim i iskorištenim. A trebali bi se osjećati dobro! I upravo zbog vaše potrebe da se osjećate dobro i uvjerenja da treba pomagati, nastavljate pomagati. Odrađujete zadane zadatke koje pred vas postavljaju. Ponekad uspijete, samo ponekad, da vas pohvale i zahvale vam, a vi sretni. Pa moraju vas malo motivirati i zadržati u stanju pomagača.

Kako razlikovati pomoć od 'pomoći'? Evo par situacija kada vam se trebaju upaliti alarmi i zvona na uzbunu jer je velika vjerojatnost da će vas 'boljeti glava' od pomaganja.

• Ako vas ista osoba u više navrata traži pomoć za istu stvar

• Ako ste s osobom imali jedan od igrokaza 'jadan ja, pomozi' koji je završio s vašim lošim osjećajima

• Ako ste primijetili da osoba ima takva ponašanja prema drugima. Ovo je najteže otkriti. Prvo, jer vam nedostaju informacije. Drugo, ako ih imate onda vas sprječava vaš umišljaj da VI nećete imati takvo iskustvo, jer ste toj osobi draži, bliži ili ste sposobniji… He,he! Samo se vi nadajete! Možda će vam to i reći, da su to radili u prošlosti, znaju da znate, i da s vama to neće sigurno ponoviti.

I što učiniti?

Pomažite kada, kome i koliko želite jer vjerujete da je to ok, umjesto iz straha da će vas neko prestati voljeti, cijeniti, misliti da ste bešćutni, sebični…

Odredite svoje jasne granice do kada, u kojoj mjeri i kako ćete pomagati. Jasno i glasno recite granice drugoj strani, i ostanite dosljedni.

Uz srce i dušu, otvorite širom oči i uši, jer su nas oduvijek štitile od raznih opasnosti, ali zahvaljujući njima doživljavamo ljepotu i raznolikost ovog našeg svijeta.
Sretne ovce idu mirno na šišanje, jer znaju da će vuna služiti drugima, a njima će izrasti nova, još ljepša, čvršća, kvalitetnija.

Dragana M.