U doba davna, kad su ljudi još živjeli u spiljama…
Muškarac je sa smiješkom na usnama, iako teška koraka, pomalo posrćući pod teretom koji je nosio na leđima, hodao šumskim puteljkom prema svom domu. Danas je bio uspješan. Osjećao je zadovoljstvo pridržavajući jelena, njegovi današnji ulov.

Žena je s osmomjesečnom bebom pričvršćenom na leđima brala sočne plodove u blizini doma. Ove godine je priroda izdašna. Povremeno je zastala, pogledavši prema šumskom puteljku, očekujući muškarca s kojim dijeli ognjište da se vrati iz lova. Vraća se u svoj dom, spilju koju dijeli sa svojim plemenom, zapali vatru i priprema ručak.

Muškarac stiže i baca jelena s ramena, ponosan na svoj ulov. Žena je zadovoljna, poslužuje mu ručak i prihvaća se posla s ulovom. Deranje kože, rezanje mesa… Muškarac sjeda uz vatru, jede, odmara se. Bio je to naporan, iako uspješan lov.

Rane 20-te godine 21. stoljeća…
Muškarac se parkira ispred svog doma nakon što je sat vremena proveo s nogom na kvačilu u prometnoj gužvi. Dan je bio pun događanja, kontakata, sastanaka, umoran je, a nekih konkretnih rezultata baš i nema.

Žena sjedeći u autu s nogom na kvačilu, zaglavljena u prometnoj gužvi razmišlja što sve treba danas napraviti kada stigne kući. Namirnice je kupila, a dijete podigla u vrtiću. Čeka je kuhanje ručka, pranje rublja, usisavanje. Konačno stiže doma, punih ruku i stoji pred stanom tražeći ključeve u torbi i želeći tog trenutka imati baš još jedan par ruku. Ovoj svakodnevni "ritual" je izluđuje. Stupanj izluđenosti ovisi o brzini pronalaženja ključeva.
I ulazeći u stan ugleda bačene muževljeve čarape na sred dnevne sobe. Suprug leži u tom istom dnevnom boravku, s daljinskim u ruci. Programe mijenja takvom brzinom da je nejasno kako zna da mu se određeni program ne sviđa, kada ga ne stigne ni vidjeti.

Žena ostavlja vrećice, presvlači se, uzima čarape, beskrajno ljuta ih nosi u prljavo rublje i počne urlati na muža. "Koliko puta ti moram reći da prestaneš ostavljati čarape svuda uokolo?" Ne očekuje odgovor i nastavlja: "Stalno samo spremam za tobom! Kada ćeš se naučiti baciti čarape u prljavo rublje? Što ako nam iznenada dođu gosti i vide tvoje prljave čarape? Što će ljudi misliti o nama? Radim na poslu, dođem doma, odradim još jednu smjenu i još sklanjam tvoje čarape."

Muškarac ju gleda. Naučio je da je, kada je u žena u takvom raspoloženju, najbolje šutjeti, iako mu nije jasno kako jedne obične čarape nekoga mogu tako uzrujati.
Uostalom, on to radi cijeli život. Ostavlja čarape na podu, koje su nestajale s poda i ponovo se ukazivale u ladici čiste i složene, iako je 100% siguran da ih je ostavio na podu. Savršeno!

Zna on da ona puno radi. On je veoma cijeni i voli, i zato joj svakodnevno pomaže. Igra se s djetetom, popravlja žarulje i slavine, buši rupe u zidu za slike i police, iznosi smeće kad god mu ona kaže. Zar joj to nije dovoljno? On radi puno i njemu je potreban odmor. Treba mu par minuta opuštanja prazne glave.
Žena se "ispuhala" i krenula spremati ručak. Sjeckajući luk, razmišlja kako je nekad žena brinula samo o kući i djeci, o svom ognjištu, a danas…

Muškarac, ležeći u krevetu, mijenjajući programe razmišlja kako su nekad muškarci samo radili izvan kuće, a danas…
I tako smo danas u 21. stoljeću zadržali mnoge obrasce u muško-ženskim odnosima iz plemena. Muškarci su bili lovci i ratnici, njihov je zadatak bio "prehraniti" obitelj, a žene su brinule za ognjište, dom, djecu i muškarce kad stignu doma.
Emancipacija je omogućila ženama izaći iz svoja 4 zida, graditi svoje karijere, ostvarivati se na mnogim područjima, a poslovi oko ognjišta i djece i dalje su ostala ženina područja i žene čvrsto drže monopol!
Ne puštaju! Umorne su, preopterećene, ljute na muškarce i ne puštaju.

I sad će se, sigurna sam, neke od vas naljutiti i reći da će vrlo rado prepustiti dio poslova svom partneru, ali on NEĆE, NE ZNA ILI TO NE RADI KAKO TREBA.
A koliko puta ste rekle da vam je lakše i brže napraviti nešto sama, nego čekati partnera? Koliko puta je on nešto napravio i vi niste bile zadovoljne? Koliko puta ste bile ljute, "zvocale" npr. za čarape, dasku od wc-a, stavljanje novog toalet papira i to na kraju, učinile same? Često. Naravno, kad on neće. A zašto bi, kada zna da ćete vi tako i tako to napraviti.
Koliko puta ste išle na put i kuhale unaprijed, stavile u zamrzivač da bi muž imao što jesti i da ne bude gladan? Koliko puta ste slagale njegovu odjeću u ormar, jer on to ne zna? Itd.
I sve to radite i ljutite se.

E pa dame moje, prestanite se ljutiti, jer iskustvo vam pokazuje i govori da nema značajnih pomaka.
Ako vas to što radite ne dovodi do onoga što želite, radite nešto drugo. Sjašite s mrtvog konja!
Pitate se KAKO?
Odgovori vas čekaju u sljedećem blogu.

Dragana M.