Gospodin Caslavy glavni je junak ove naše priče.
Živio je u malom mjestu i još kao mali uvijek se volio hvaliti, biti glavni u društvu, biti najbolji, no nije baš volio ni raditi, ni učiti.
I kako to već biva u malim mjestima, svi su znači sve o svima, svi su znali da njegove priče o njegovoj veličini i genijalnosti su bez temelja.

G. Caslavy je odlučio otići u stranu zemlju. Našao je posao kao šegrt u jednom, vrhunskom krojačkom salonu. Šivali su prekrasnu odjeću, imali su vrhunske krojače, njihova odjeća je isticala ljepotu ljudi, otkrivala ono najbolje i najljepše u njima.

G. Caslavy je učio šivati i kad je samostalno sašio svoje prvo odijelo, bio je oduševljen sobom. Vjerovao je da je sad vrhunski krojač. I nastavio je šivati odijela. Majstor, koji ga je u početku hvalio, tražio je da nastavi s učenjem šivanja drugih odjevnih predmeta, ali g. Caslavy je odbio. Baš mu je išao na živce taj majstor, što ga tjera učiti nova znanja. On je majstor krojač, hvalili su ga kolege i klijenti. Nije mu padalo na kraj pameti usvajati nova znanja.

I tako je odlučio vratiti se u svoje mjesto. Otvorio je svoj krojački salon, kakvog mještani još nisu vidjeli. G. Caslavy je šivao prekrasna odijela i svi su željeli nositi odijelo g.Caslavya, bilo je pitanje prestiža imati takvo odijelo. Posao se počeo širiti i cvjetati a g. Caslavy je bio siguran da je dobro odlučio kad nije poslušao dosadnog majstora.

Kad je netko poželio nešto drugo, g. Caslavy ga je uvjerio da mu to ne treba, da nešto s njim nije u redu kad ne želi prekrasno odijelo. G. Caslavy je uvjerio svoje mušterije da su njegova odijela jedina najbolja, a ako se netko usudio biti "neposlušan", osjetio je Caslavyjev bijes.

G. Caslavy je zaposlio i par šegrta koji su naravno, morali šivati samo zadanu vrstu odijela. Ako se netko usudio pomisliti drugačije, g. Caslavy ga je odmah otjerao govoreći svima da ga je izdao, okrao…
Svakim danom je sve više vjerovao da je najbolji krojač na svijetu i da svi moraju nositi njegova odijela.
Ako se u mjestu pojavio neki novi krojač, g.Caslavy je bio izbezumljen. U tim situacijama je vrijeđao, ogovarao, omalovažavao, širio laži o njima, osjećao se izdanim…

U rijetkim trenucima mu se pojavila misao, poput bljeska da možda i nije najbolji, da ljudi trebaju nositi i drugačiju odjeću od njegovih odjela, da bi mogao proširiti svoje znanje. Bljesak je brzo ugasila tama taštine.
Što je bio stariji to je više bio u strahu da će se otkriti njegovo neznanje. Žešće je uvjeravao druge da je on najbolji.
Sujeta, taština su rasle, a znanje se smanjivalo.

Taština raste, što je znanje manje.
Kako kaže Al Pacino u filmu "Vražji odvjetnik" u kojem glumi vraga: "Taština je moj omiljeni grijeh!"
I zato rastite i učite, znanjem protiv taštine!

Dragana M.