Stojim kraj prozora i promatram prazno šetalište ispred zgrade!
Cijeli dan pada kiša. Tmurno i sivo vrijeme, baš kao i cijela ova godina, nadvilo se nad Zagrebom. I tako dok stojim kraj prozora, razmišljam o tome kako je godišnji završio i kako za par dana nastavljamo naše NLP putovanje s novim polaznicima. Trebam na put, ovog vikenda imamo NLP First step trening u Beogradu, a Dragana ostaje u Zagrebu sa našim NLP masterima koji nastavljaju svoju edukaciju.

Na televiziji vijesti, kao po običaju, loše i uznemirujuće, čak i prijeteće. Slušajući glasove zabrinutih voditelja i dalje stojim kraj prozora i razmišljam: o tome kakvo je vrijeme, kako ono utječe na moje raspoloženje, odnosno, neraspoloženje? Što sve utječe da se uopće ne osjećam sretan, SADA!?

Osjećam se jadno, tužno i siguran sam da ste se i vi bar jednom tako osjećali.
Umjesto da se radujem i veselim uspješnoj godini koje je za nama, novoj grupi koja me čeka, novoj sezoni koja nam počinje za par dana, ja se osjećam jadno. Kišovito vrijeme i loše vijesti su odradile svoje.

U jednom trenu mi pogled privuče jedan stariji par koji je lagano šetao stazom držeći ispod ruke. Gospodin u jednom trenutku doda starijoj gospođi kišobran, raširi ruke i napravi krug gledajući u nebo. Na licu mu se vidjelo zadovoljstvo i osmijeh. Nakon toga priđe starici, poljubi je u obraz, uze kišobran i nastaviše u svom laganom ritmu sa šetnjom.

I tada mi odjednom na um padne na jedna prekrasna priča koju sam skoro pročitao negdje na internetu, priča o sreći i kako možemo biti sretni svakoga dana…

Jedan čovjek star 92 godine, mali, dobro držeći i ponosan, koji je svakog jutra u osam sati bio sasvim obučen, sa modernom frizurom i savršeno obrijan, iako je skoro sasvim slijep, danas se doselio u starački dom.
Njegova 70-to godišnja žena je umrla i time se selidba u dom učinila neophodnom.
Poslije mnogo sati strpljivog čekanja u holu doma, ugodno se nasmiješio kada su mu rekli da mu je soba spremna.
Dok je upravljao svojom hodalicom ka liftu, opisivali su mu njegovu malu sobu, uključujući i rolete koje su bile na prozoru.

"Sviđa mi se" rekao je sa entuzijazmom osmogodišnjaka kome su upravo pokazali malog psa. "Gospodin Johns, još uvijek niste vidjeli sobu, pričekajte još malo." "To nema nikakve veze s ovim" odgovorio je.

"Sreća je nešto o čemu odlučujete unaprijed. Da li će mi se sviđati soba ne zavisi od toga kako je raspoređen namještaj već kako ja rasporedim svoje misli... Već sam odlučio da mi se sviđa. To je odluka koju donosim svakoga jutra kad se probudim. Ja imam izbor: mogu provesti dan u krevetu brojeći teškoće koje imam sa dijelovima tijela koji više ne rade, ili mogu ustati iz kreveta sretan zbog onih koji još uvijek rade. Svaki dan je poklon, i dok su mi oči otvorene, mislit ću na novi dan i na sve sretne uspomene koje sam odložio baš za ovo doba svog života. Starost je kao bankovni račun. Sa njega podižete ono što ste uložili. Moj savjet vam je uložite puno sreće u banku sjećanja! Hvala vam za vaš dio u banci sjećanja. Ja još uvijek ulažem!!"

I to mi u trenu razbistri mozak i odmah donesem novu odluku i usmjerim svoje misli ka svim stvarima koje su dobre i pozitivne. Čekaju me treninzi , novi polaznici, nova poznanstva i Novo, Lijepo Putovanje

• Sreća je stanje uma, sreća nam je dostupna svaki dan.
• Punite svoj životni račun sa pozitivnim, dobrim mislima i osjećajima.
• NLP je jedan od načina KAKO.

Dragan M