I tako dan za danom, operemo je iznutra, ali izvana je potrebno malo izribati, malo posvetiti vremena i pažnje, a nama se žuri, pa nam je teško, pa nemamo vremena… I iz dana u dan tava postaje sve tamnija, zagorenija. I što je tava zagorenija to je nama teže se odlučiti na ribanje, sve dok služi svrsi. Ponekad toliko zagori da zaboravimo kakve je boje bila tava, ali služi svrsi.

I dok služi svrsi tko će "gubiti" vrijeme na teško ribanje. Svaki put kad je pogledamo kažemo sami sebi da je moramo oribati, ali sve ostaje na razini riječi, bez djelovanja. I dođe taj dan. Zaista ste ju pogledali i shvatili da se originalna boja jedva nazire ili vas je netko upozorio na vašu tavu i možda ste se naljutili na tu osobu. (Možda i sad dok čitate ovaj tekst mislite da je primjer sa tavom neadekvatan. Opustite se. To je samo primjer, samo mala metafora.)
Poticaj je stigao i može biti u raznim oblicima. Može biti da ste vidjeli, čuli ili osjetili nešto što vas je pokrenulo ka odluci. Odlučili ste. Očistiti ćete tavu. Možete koristiti razna sredstva za čišćenje, razne metode, razne žice.

I ribate sloj po sloj. I nakon nekog vremena ribanja tava je "kao nova". Trebalo je vremena, trebali ste uložiti trud i napor, možda vam je nakon nekog vremena bilo dosta i htjeli ste odustati, ali ste nastavili, možda ste ribali u više navrata, ali se isplatilo. Tava je blistava, sjajna, kao nova, s ponosom je gledate, jer znate koliko ste truda i rada uložili.

I od tada svaki put kad koristite tavu, redovito je ribate izvana i iznutra, jer ako prestanete, vrlo brzo će ponovo zagorjeti.

Rad na sebi je baš kao čišćenje tave. Kad "zagorite" treba vremena, raznih sredstava da očistite nečistoće, a zatim je potrebno redovito čišćenje da ostanete u top formi.
Ok. Možete kupiti novu tavu, staru baciti čim se zaprlja, zar ne?
Novu tavu možete kupiti, a vaš život?

Dragana M.